''Ljudi danas sliku sela baziraju na nekoj slici iz prošlosti i često se njihov razvoj bazira na takav način  pa sve češće imamo neka etno sela koja danas nisu ništa drugo nego kulise za zabavu'', kazao je Mate Skoko, mladi inženjer arhitekture iz Širokoga Brijega o percepciji ljudi o hercegovačkom selu, na predavanju koje je održao 24. listopada u HD HS Kosači.

Selo više nije kakvo je bilo prije 50 godina, objašnjava, a opet se, u tom periodu od 70 godina kad je počeo egzodus, nije stvorilo nešto novo na čemu bi se njegov identitet razvijao.

Kako oživjeti hercegovačko selo? ''U koliko se ne naprave neki malo hrabriji koraci oni će vjerojatno ostati takvi neko vrijeme'', objašnjava. Svoje viđenje revitalizacije hercegovačkog sela, koje je predstavio u četvrtak na predavanju u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, vidi u planiranoj strategiji koja bi bila bazirana na tradiciji ali ne da ju kopiramo nego da ju interpretiramo na neki novi način.

''Potrebno je sve potencijale koje imamo iskoristiti na pametan način u kombinaciji s nekim tradicionalnim znanjima i tada bi naše selo moglo konkurirati na tržištu'', objašnjava.

Iznosi niz gospodarskih, ekonomskih i stambenih modela u hercegovačkom selu koje se trenutno nalaze u osjetljivoj situaciji. Obrađuje teritorijalne probleme sela koji uključuju pitanje njegova identiteta, infrastrukturne zastupljenosti, povezanosti s okolnim naseljima i urbanim središtima u Hercegovini, kvalitete stanovanja, gospodarenja krajolikom te kulturnim i javnim životom malih mijesta. 

Selo unutra kojeg su se obavile analize i ponudila arhitektonska i urbanistička rješenja je selo Rasno unutar Grada Širokoga Brijega. Projekt se bazira na dvije teorijske podloge i tri projekta, dva urbanistička i jedan arhitektonski. ''Prva teorijska analiza je generalna slika sela. Tu mislim na cijeli njegov teritorijalni dio koji ne smatramo urbanim. Zatim druga cijela njegova teritorijalna analiza od stanovništva do određenih točaka kao što su bunari, vrtovi i sl.'', objašnjava Skoko dodajući tri njegova rješenja. 

Prvo je urbanističko gdje predlaže novo naselje, novi oblik stanovanja koji bi bio prihvatljiv na selu, a koji bi se bazirao na nekim starim konceptima stanovanja.

''Referenca je da postoji taj neki prošli oblik ali da se u selima više ne bave samo poljoprivredom nego da se bave i onim što današnje društvo traži. Netko se može baviti poljoprivredom, netko će otvoriti apartmane, netko neki atelje. Sve te neke potrebe koje današnje društvo traži.'', objašnjava kako bi to bio grad, ali na seoski način.

Drugo rješenje je iskorištavanje potencijala koje ima spomenička staza u Rasnu na način da joj se utvrdi identitet i pruži posjetiteljima određene sadržaje koji aktiviraju mjesto. Glavni alat za postizanje toga jest razvoj infrastrukture navodnjavanja. ''Imamo spomenike iz svih perioda, od ilirski vremena pa do danas i ona su se smjestila unutar Rašanjskog polja gdje bi se mogle napraviti i neke turističke rute'', kazao je.

 Treći projektno rješenje je poljoprivredni institut u koji bi se smjestio niz javnih sadržaja i koji bi aktivirali gospodarstvo i poticali korištenje lokalnih potencijala ovog polja.

''U ovom dijelu, poljoprivredni institut bio bi smješten na lokaciji gdje se dodiruju na prvi pogled suprotni i bizarni sadržaji kao što su osnovna škola i sportska igrališta s jedne strane, groblje i mrtvačnica s druge, Sami projekt, koji ima  svoju svrhu, služi i kao poveznica već postojećih sadržaja. Svi ti sadržaji unutar poljoprivrednog instituta ne bi mogli funkcionirati bez lokalnog stanovništva'', objasnio je.