Fenomen rušenja spomenika prisutan je u cijelome svijetu i zemlje bivše Jugoslavije nisu po tome specifične, rečeno je na predavanju "Spomenik - lice i naličje simboličkog poretka" održanom u četvrtak u Mostaru.

Predavanje je održano u sklopu retrospektivne izložbe hrvatskog kipara Vojina Bakića "Svjetlonosne forme", koja je u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača otvorena još tri dana.

O Bakićevom umjetničkom djelu te o pojmu spomenika općenito, kao i o fenomenu rušenja spomenika govorili su viša asistentica na studiju povijesti umjetnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Danijela Ucović i asistent na studiju politologije istog fakulteta Dražen Barbarić.

Barbarić je u svom izlaganju kazao da svaka zajednica posjeduje kolektivno pamćenje o ukupnoj prošlosti koju je ta zajednica proživjela te da iz toga proizlazi želja za materijalizacijom kolektivnog pamćenja.

''Kolektivno pamćenje ne ostaje samo u udžbenicima povijesti i povijesnim knjigama, ne postoji samo u apstrakciji, ono se želi materijalizirati, a to se događa kroz spomeničku baštinu. Spomenici su važan element ideološkog aparata određene zajednice, a svaki spomenik nema samo estetsku i kulturnu ulogu, već i vrlo važnu simboličku ulogu'', dodao je Barbarić.

Govoreći o spomenicima Vojina Bakića, koji se smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih kipara 20. stoljeća, a ujedno je i autor brojnih spomenika Narodno oslobodilačke borbe (NOB) koji su nakon prošlog rata porušeni, Danijela Ucović kazala je kako su njegovi spomenici specifični u cjelokupnoj spomeničkoj produkciji bivše države.

''Oni su na neki način uveli apstraktnu formu u spomeničku baštinu. Njegovi spomenici ne vežu se za konkretne simbole ideologije, nego slave pobjedu, žrtve rata i nevino stradale. Oni, naprosto, slave neku veću ideju'', istaknula je Ucović.

Osvrnuvši se na sudbinu brojnih Bakićevih spomenika koji su potpuno ili djelomično uništeni, Ucović je kazala kako je fenomen rušenja spomenika prisutan u cijelome svijetu i u svim razdobljima povijesti.

''Taj fenomen nije vezan za neko specifično vremensko razdoblje ili za određeni narod. To je jednostavno dio čovjeka, jer čovjek, kao što stvara spomenike, on ih i ruši. To je antropološki paradoks'', kazala je viša asistentica Ucović.