''Gledamo tog lika, smijemo mu se iako ne bi voljeli da nam je susjed. Njegov lik je jedan od onih likova za koje u crnoj kronici čitamo 'bio je tako miran, tih, ne bi ni muhu zgazio', a on je glavna zvijezda crne kronike", istakao je na press konferenciji za medije redatelj Marko Kovač.

Hrvatski dom herceg Stjepan Kosača iz Mostara i Mali teatar iz Mostara upustili su se u koprodukcijsku priču sa kazalištem u Močvari iz Zagreba te će, nakon uspješne premijere u Zagrebu, premijerno uprizoriti monodramu nagrađivanog autora Ive Krešića "Smeće",  3. listopada, na sceni velike dvorane Hrvatskog dome hercega Stjepana Kosače, s početkom u 20 sati.

Specifičnost predstave je da se uz glumca/autora pojavljuju i njegovi psi Flija i Koko u sporednim ulogama.
Tekst je inspiriran stvarnim događajem. Ne preporučuje se mladima ispod 16 godina.

-Smeće je redovito završavalo ispred ulaza gdje živim, vjerujem da nisam jedini kome se to događa. I dan danas jednom tjedno zateknem kesu ili dvije ispred ulaza. Obično su žute kese, ali bude i bijelih. Ovim putem molim osobu koja to radi, ako čita ove retke, da prestane, jer to se ne radi ljudima. Ostalo napisano u tekstu je puka mašta, što bi bilo kad bi bilo, igra i zabava. Ugodnu večer vam želim i što manje smeća.”  kazao je autor/glumac predstave Ivo Krešić.

Glume: Ivo Krešić, Flija. Kostim i scena: Davor Prah. Režija: Mario Kovač.                                    Glazba za predstavu: Marko Jakovljević.

''U predstavu su se polako su se uključivali i Davor Prah kao scenograf i kostimograf, koji nam je pomogao da što jednostavnije i preciznije izvučemo iz lika ono što smo htjeli ;Marko Jakovljević, koji nam je slao sate i sate glazbe, po nekim našim uglavnom apstraktnim opisima, ali to je jako dobro odabrao, i na kraju se uključio Igor Mihovilović koji nam je dizajnirao plakat i uspio je pogoditi neku neurozu lika', objasnio  je Kovač. 

'Lik koji je Ivo zapisao, a nema nikakvih dodirnih točaka s njim, je jedna tragedija na antičkoj razini, jer taj lik kojeg Ivo igra je osoba kojeg je društvo učinilo monstrumom, u rangu Fedre… Prepoznao sam taj neki osnovni moment. Poslije smo se lako dogovorili'', kaže Kovač.

Istaknuo je da ovu predstavu treba pogledati i zato što pokušava kazalište vratiti korijenima. ''Predstava kazalište pokušava vratiti korijenima kao jednom komunalnom problemu, kad je već smeće u naslovu, ova predstava govori i o fizičkom smeću koje smo ostavljali pred vratima svojih susjeda. Govori i o mentalnom smeću koje se godinama nije recikliralo i čistilo i onda smo dozvolili da se u svima nama nakupi Predstava je pokušaj da se kroz neku crnohumornu sliku suočimo s demonima koji se nalaze u svima nama'', objašnjava Kovač.

Otvaranje rana i dijalog Objašnjavajući psihologiju lika, Kovač je rekao kako su se gotovo svi poželjeli 'riješiti'onoga tko mu smeta, a velika većina normalnih ljudi to je očistila iz svog uma, dok ova predstava govori o čovjeku koji je izgubio samokontrolu. ''Iako mi fizički ne vidimo nikakvo nasilje na pozornici ono što iz njega izlazi je gusti mrak, to je demon s kojim se treba suočiti. Predstava je napravila prvi korak u sučeljavanju sa može se reći fobijama i strahovima. Nadam se da će predstava biti stepenica za sučeljavanje s fobijom od susjeda, ljudi, nepoznatog u ljudima, drugačijeg u ljudima... Ne mislim da ćemo kod nekoga donijeti momentalnu promjenu, ali predstavom otvaramo pitanja čak i rane, te na taj način pokušavamo napraviti dijalog'', kaže Kovač, dodajući kako se s ovom predstavom i ovim liku mogu svi poistovjetiti. ''Danas su motivi i opravdanja i lažne izlike za terorizam jedni bogovi, a prije tisuću godina bili su drugi, još tisuću prije toga ubijalo se zbognekih drugih božanstava, a za tisuću godina ubojstva i terori će se možda opravdavati u ime Paskala, Linuksa, Microsofta i nekih drugih božanstava koji su danas u začecima'', priča Kovač, pojašnjavajući kako su u predstavi izbjegli toponime, i imena, jer su pisali priču o mržnji koja metastazira u čovjeku, a iz koje Ivo izvlači crni mračni i opori humor.